Upravo je ove reči iskoristio i pisac Milan Jovanić za naslov svog aktuelnog romana “Tuđi san”, koji govori o životu mladih u emigraciji.
Najnovija istraživanja govore da samo 17% punoletnih građana Srbije ne razmišlja nikada o odlasku iz domovine. Onaj ostatak razmišlja i želi da se odseli dugoročno. Uglavnom su to mladi, ali poslednjih godina zauvek odlaze i osobe u zrelim godinama, kao i čitave porodice.
Razmišljanja o napuštanju Srbije motivisana su životom u sređenom sistemu, boljim finansijskim primanjima, životom u društveno zdravijem okruženju. A kada analiziramo države u koje odlaze naši sugrađani, vidi se da su to zemlje Zapadne Evrope, SAD, Kanada, Australija i Novi Zeland.
Negativna društvena selekcija i zakoni koji važe za sve građane, najčešće motivišu mlade Srbe da ostave sve za sobom. Ohrabruje jedino to što veliki broj ispitanika u ovakvim istraživanjima navodi emigriranje kao privremeni potez.
Veliki deo njih sanja povratak kući, ali kada se stvore bolje prilike. Ipak, što više mladih i obrazovanih ljudi ode, transformacija Srbije u moderno i razvijeno društvo biće skoro nemoguća.
Nekada smo bili naviknuti na sportiste koji odlaze i bude nas noću zbog mečeva NBA lige
Najviše plaši odlazak ljudi koji su ostvareni i poštovani u svojim profesijama. Sa prošlogodišnjom dolaskom koronavirusa u naše živote, nešto više smo počeli da cenimo zdravstvene radnike, ali i oni odlaze.
Nije moguće utvrditi ukupan broj medicinskih tehničara i lekara koji su napustili Srbiju u prethodnim godinama. U nadležnom ministarstvu uveravaju da se radi na poboljšanju uslova za medicinare, međutim izgleda da to nije dovoljno. Nekada smo bili naviknuti na sportiste koji odlaze i bude nas noću zbog mečeva NBA lige, ali sada i vozači gradskog prevoza potpisuju ugovore koji ih teraju da ostave dom.
Odlaze čak i glumci čije je oruđe maternji jezik. “Nisam ja otišao iz Srbije, to zvuči krajnje fatalno”, rekao je nedavno glumac Nikola Đuričko, nakon preseljenja u Los Anđeles. “Ja ću uvek raditi i stvarati u Srbiji, ali meni je cela planeta igralište.
Amerika je ogromno tržište i ja nameravam da se usavršavam u svojoj profesiji baš u Los Anđelesu, a to priznaćete zvuči baš zanimljivo”.
Pročitaj još: Kratki saveti za putovanje u Moskvu
Odlazak iz Srbije se najčešće doživljava kao spasenje
Nekada davno su ljudi odlazili motivisani osnovnom egzistencijom ili bekstvom od represivnog uređenja sa kojim se ne slažu. Reklo bi se da sadašnje balkanske države, koje ne žele odlazak mozgova, moraju poraditi i na onim uslovima u kojima se svaki građanin oseća jednako, u kojima je svako slobodan da ostvari svoj potencijale bez učešća u političkim partijama.
Sve češće ljudi beže od nečega što ne mogu precizno definisati. Pisac Milan Jovanić u svom romanu “Tuđi san” obrađuju ovu temu iz ugla jednog našeg zemljaka, emigranta u SAD.
“Nažalost, odlazak iz Srbije se najčešće doživljava kao spasenje,” rekao nam je Milan Jovanić. “Izgleda da su roditelji srećni ako im deca čiste ribu na Aljasci, konobarišu na kruzeru, blagodet je biti zdravstveni radnik u Nemačkoj ili Austriji, a ukoliko neko sedi u nekakvoj kancelariji Silikonske doline, Volstrita ili Dubaija, o njemu se već ispredaju legende.
Samo je važno da se ode negde.” Svi se nadamo da će ovakav trend konačno biti zaustavljen.
Ukoliko želite da pročitate Milanovu knjigu “Tuđi san” o emigraciji i bekstvu od samog sebe možete poručiti online preko knjižara Vulkan KLIKNI OVDE.
Ne moze se utvrditi broj jer su ljudi otisli i legalno i ilegalno, trbuhom za kruhom