Bezmetalne krunice su danas jedan od najtraženijih estetskih stomatoloških radova jer daju izgled koji se uklapa sa ostatkom zuba bez vidljivih prelaza i senki. Ipak, najveća dilema pacijenata ne odnosi se na materijal, već na to kako odabrati boju zuba koja izgleda prirodno.
Za mnoge je to prvi put da razmišljaju o nijansama emajla, prozirnosti i svetlosnim refleksijama koje određuju kako zub izgleda uživo. Zato je izbor boje krunice isto toliko važan koliko i kvalitet izrade.
Kako se bira nijansa krunice i zašto je ova odluka važna
Prvi korak u izradi bezmetalne krunice je određivanje nijanse. Stomatolog koristi skalu nijansi kojima se poredi boja prirodnih zuba i predlaže više mogućih varijanti. Razlike su ponekad suptilne, ali u gotovom radu su jasno vidljive.
Pre postavljanja bezmetalnih krunica prvo se proverava koja nijansa najbolje odgovara vašoj prirodnoj boji zuba. Najčešći izbor su A1 ili B1 boja zuba, a razlika je u podtonu. A1 je nešto toplija, dok je B1 svetlija i hladnija.
Izbor sam po sebi ne treba da bude odluka “po ukusu“, jer nijansa mora da se uklopi sa bojom susednih zuba, prozirnošću prirodnog emajla, oblikom i položajem zuba i osmehom u celini (tamnije, svetlije, toplije nijanse)
Pacijenti često biraju svetlije tonove jer deluju čistije i lepše, ali previše bele krunice mogu da izgledaju neprirodno, posebno ako ostali zubi nisu prošli izbjeljivanje. Zato stomatolog procenjuje celu situaciju, a ne samo zub koji se nadoknađuje.
Šta utiče na to kako zub izgleda u različitim svetlosnim uslovima
Na izgled krunice najviše utiču materijal i stepen prozirnosti. Čak i pažljivo odabrana nijansa može delovati neprirodno ako ova dva elementa nisu usklađena sa prirodnim zubima.
Materijal bezmetalne krunice
Bezmetalne krunice mogu biti izrađene od cirkona ili staklokeramike, ali se ovi materijali ne ponašaju isto u ustima. Cirkon ima veću čvrstinu i stabilnost, pa bolje podnosi jače žvakanje i zato se češće koristi za zadnje zube.
Staklokeramika, s druge strane, ima sposobnost da provodi i rasipa svetlost slično prirodnoj gleđi, zbog čega daje uverljiviji vizuelni rezultat na vidljivim zubima. Ako je materijal previše neproziran, zub može izgledati teško ili bez dubine, dok prevelika prozirnost ističe tamnije delove ispod krunice.
Prozirnost i slojevi
Bezmetalne krunice nisu jednobojne. Izrađuju se tako da imitiraju gradaciju boje zuba: tamniji vrat, svetlija sredina, prozirnija ivica. Ova gradacija je važna da bi krunica izgledala kao prirodan zub, a ne kao uniformna ploča.
Nijansa se uvek bira uz prirodnu dnevnu svetlost. Veštačka svetla u ordinaciji mogu da promene percepciju boje. LED svetla daju hladniji ton, dok topla svetla zamućuju kontraste.
Kada je potrebno dodatno izbjeljivanje pre izrade krunice
Ako su ostali zubi tamniji, a pacijent želi belu i svetlu krunicu, stomatolog će predlažiti da se prvo uradi profesionalno izbjeljivanje zuba jer se krunica ne može naknadno izbeliti.
Najbolji rezultat se postiže tako što se izbele prirodni zubi, sačeka nekoliko dana da se nijansa stabilizuje, a zatim određuje boja krunice.
Tako se izbegava razlika u tonu i situacija u kojoj krunica izgleda svetlije od ostatka zuba i zbog čega bi osmeh izgledao neprirodan.
Koliko nijansi postoji i zašto je precizno određivanje važno
Standardne boje označavaju se kombinacijom slova i broja: A1, A2, A3, B1, B2, C1, D2. Razlike između nekih su minimalne, ali u finalnom radu stvaraju primetni kontrast.
Generalno:
- A su toplije nijanse,
- B su svetlije i čistije nijanse,
- C i D su hladnije i sivo-žućkaste nijanse.
Stomatolog ne bira samo osnovnu nijansu, već i stepen prozirnosti, intenzitet dentina, mikrodetalje kao što su bele linije, tačkice i prirodne nepravilnosti.
Zbog toga dobro izvedena krunica izgleda “kao da je vaša“, a ne kao da je dodatno nakačena.
Kako izgleda izrada bezmetalne krunice i šta treba da znate pre početka
Pacijent obično prolazi kroz tri faze:
- Pregled i priprema: Procena stanja zuba (da li je zub izgubljen ili samo oštećen, da je potrebno lečenje kanala korena), fotografije, određivanje nijanse, eventualno izbjeljivanje. Ako postoji upala ili oštećenje, to se rešava pre početka.
- Uzimanjem otiska ili digitalnim skeniranjem: Digitalni skener daje precizniji model, posebno za kompleksne radove. Ovaj korak određuje kako će krunica ležati i izgledati u odnosu na zubni niz.
- Proba i finalna cementacija: Krunica se prvo proverava u ustima (boja, oblik, simetrija i dodir pri zagrizu). Tek kada sve odgovara, finalno se cementira.
Pacijent odmah može da jede i pije, ali je prvih nekoliko sati, ali u uopšte, preporučljivo izbegavati ekstremno tvrde namirnice.
Zaključak
Dobra bezmetalna krunica ne zavisi samo od materijala. Presudni su nijansa, prozirnost, svetlost i uklapanje sa ostatkom zuba. Kada se ovim elementima pristupi pažljivo, krunica postaje deo osmeha koji se ne razlikuje od prirodnih zuba.
Zato je korisno pre početka jasno definisati željenu nijansu, razmotriti opcije, proveriti osvetljenje i uključiti stomatologa u svaku odluku. Tako se dobija rezultat koji izgleda uverljivo i ostaje vizuelano postojan.















